Jedan od mnogobrojnih skokova za sponzore na Novosadski sajam i to poljoprivredni, zna se gde ima para :-) Izuzetno zahtevni skokovi sa velikim rizikom, svaki put glava u torbi. Okrugla rezerva, ranac na grudima sa zastavom koji smeta i skok iznad grada sigurno nisu dobitna kombinacija. Srećom nikada nismo imali problema, sam Bog nas je sačuvao. Bonđo, hvala ti :-)
Ispod kupole padobrana
Jedna fotka snimljena na brzaka Kodak digitalnim aparatom, apsolutnim šampionom sporoće sa 600 metara u 1,3 Mpix, bolje se nije imalo i moglo, ipak je to 2002. godina. Moglo se desiti i da prizemljim, a da on ni tada ne okine. Aparati tada još uvek nisu bili dovoljno dobri ali trudili su se i eto ove fotografije. Bilo je daj da okinem pa šta ispadne, aparat pozicioniran bočno, okrenut unazad, odokativno. Zato se i vidi ono što nebi trebalo (ono najbolje na meni) ali bilo je sve ili ništa i pakuj aparat u ranac da me vetar ne odnese tamo gde ne treba. Četri ruke nemam, a ni suvozača nisam poveo, možda neki drugi put :-) Zadovoljstvo slikanja iz vazduha mora prestati odmah, zato se hvatam komandi, popravljam pravac i izvlačim sponzorsku zastavu. Od nečega mora i da se skače, znate li vi koliko je danas avio benzin, a tek ulje? Ova naša mašina troši ko ruska vozila, verovatno zato što i jeste ruska. Vidi malo na wikipediji Antonov AN-2, ne mogu sve ja....
Na vratima našeg Lamborgini Diabla, verzija AN-2
Špartamo po novosadskom nebu...
Limanci, ovakvu sliku sigurno nemate
Privukla me zelena oaza u sred grada, Vošin stadion
Crv kulira na vratima. Crve pusti malo fotografa...
Zuki navodi, jesmo li u naletu?
Svi na broju? Ima i viška :-)
Da vidimo, sleva na desno Pol i Zuki sa curicama, Guki, Jova, šef parade, čika Slavko, Macan, Crv i Bole bez curica :-) Dobro je, svi smo tu. Ajde da mačujemo, trgnemo po jednu Aqua Bell-u, ispoštujemo sponzora pa da se razilazimo. Nismo umorni, al' što možemo da pojedemo, zna ovo skakanje baš da izgladni čoveka. Još jedan sajam je odrađen...